Uzgoj grdelina isključivo zbog pjeva

Evo napokon se moram malo pofalit i to tek 01.12.,

jedan mladi iz druge kovade pokazuje puno lipo,moga bi bit u rangu oca .

Eto,bija bi i sa jednim prizadovoljan.

Sve je doslo u tisno.

ima jedan clanak na internetu o genetici pjesme kod ptica, u ovom slucaju rjec je o kanarincu americkom pjevacu koji je jako mlada *vrsta* kanarinaca pjesme. mislim da je dosta ljudi koji rade na uzgoju grdelina pjevaca na dosta slicnom putu kao i autor teksta. u svakom slucaju zanimljiv je tekst, odnosno istrazivanje provedeno u praksi, a ne samo u teoriji. znaci da ipak postoje ljudi koji imaju dosta znanja u ovoj temi, nije sve na mrtvoj točki.

Why do breeders say: "The Female Carries the Song"?
By Bryan Chin (Pacific American Singers chapter)
First published in the American Singer Club newsletter, July 1997.

American Singer Canary breeders who make the statement that "The female carries the song", often have spoken from their own personal experiences. A beginner may understand this statement to mean that it doesn't matter what male is used because the female has all the influence. The male canary definitely has equal part in a successful breeding program. If a male canary sings great notes and song he definitely carries the right genetics and will affect the results of the breeding. So why are the results not always good when we use our best males? It must be the females that carry the song.

The concept to grasp is that the female canary contributes equal amounts of genes that influences the song, If she carries bad song genes it will show up in her male prodigy. The female is a mystery to us because we always use our best males and wonder why the results are not always what we think. The only real sure way is to hear what kind of song she carries, but unfortunately a hen's hormonal makeup does not allow her to develop the ability to sing like the male. Some try to use the hen's call note to give a hint. The call note can give you indication of it's tone and possible range, though the variety and quality of song is not evident.

Choosing a sister of a desirable male is the most common method but there are no guarantees. Let's take an example, if a hen had two broods and was bred to the same male, and the total results was 4 males and 4 females, and only one male out of the four males was good. The odds are that only one out of the 4 females will carry the right genetics to produce a large percentage of good males. The other 3 females may produce some good males since their father was a good singer, but the odds are less. The female that produces a high percentage of good males will more than likely produce quality females for breeding. That's why it is so dangerous to only use one female from a brood. It is better to use all the sisters of a male that produces good song, unless your strain is so pure it doesn't matter.

The above is a simplified way to explain what goes on from a genetic point of view. There are so many factors that effect song, for example, throat structure, intelligence to learn song, and instinct for freedom. Let's take for an example a male that carries all of the 3 factors mentioned, and assume that there is one recessive gene for each trait and each of these genes are carried on different chromosomes. These recessive genes are the traits you desire and make this male a best in show champion. (These genes are recessive to the genes of you line or can be co-dominant.) You purchase this male and cross it to your line that does not carry these traits. The first cross results in an improvement in your line, but they are not as good as the male you bought. You breed brother to sister from this cross. Statistically your odds will be 8 squared to one or 64 to 1 that you will get a male close to the one you bought. For further explaination, please see my article on 'Basic Genetic Inheritance'. From a realistic point of view there are probably many more genes that effect song, making the odds even worse. If you think about the diversity within your family it is easy to understand the complexities. Human eggs or sperm each have 23 chromosome pairs (each chromosome carries hundreds of genes) and the canary is not to far behind, having 21 chromosomes pairs. That is why it is smart to breed the father you bought back to the daughters which carry half of his genes. This would reduce the odds from 64 to 1, to 8 to 1.

With odds such as 64 to 1, it may explain why a hen may produce great males one year and produce poor males the next year. The odds are sometimes with her or against her or somewhere in-between. Your odds will improve though as you continue to only breed quality males into your line and using the resulting females born each year. As you breed towards the song you desire, the gene pool gets smaller and smaller, giving you better odds. Some of us already have a quality line of birds, but purchase a bird to insert some of it's traits with our present line of birds which is an easier goal to obtain.

monstrumo moj nisu oni pazili na satu glazbenoga u osnovnoj pa zar misliš da je šta bolje i sa engleskim

Hahahaahahahah, ja san se potrudio, a dalje na svakom je od nas da usvoji znanja ili ne.

Cilj dobivanja potomstva od dvije blisko srodne jedinke obično je popraćeno negodovanjem i to sa dobrim razlogom. Kada se provede ne poštujući veličinu, izdržljivost, plodnost, roditeljska svojstva i sl. obično vrlo brzo vodi ka degeneraciji uključenih jedinki. Konačni rezultat bit će nekvalitetno i loše obojeno potomstvo. Sigurno, kada se pokušava zadržati zatočena populacija vrlo ugroženih vrsta, presudno je osigurati što je moguće širu genetičku raznolikost sa svrhom da se osigura opstanak vrsta, i obično se izbjegava svaki oblik uzgoja u srodstvu i linijskog uzgoja.

Ipak, mnoštvo je primjera kada se pažljivo i brižno sparivanje srodnih jedinki koristi sa velikim uspjehom u poboljšavanju danog jata/stada životinja, bez obzira da li se radi o pticama, mačkama, psima ili kozama. Na primjer, današnjih izložbenih papigica koje viđamo na takmičanjima ne bi bilo bez primjena tehnika sparivanja u srodstvu i linijskog uzgoja. Mnoge domestificirane vrste golubova i pasa svjedoče o uspjehu sparivanja u srodstvu i linijskog uzgoja.

Prije nego uđemo u bit stvari, dozvolite da istaknem par stvari. Samo zato što pišem ovaj članak o sparivanju u srodstvu/linijskom uzgoju, to ne znači da zastupam nepromišljeno sparivanje u srodstvu. Linijski uzgoj i sparivanje u srodstvu trebaju se koristiti jedino kao dio pažljivo promišljenog plana unapređenja vlastitog jata ptica. Da bi u tome uspjeli, postavite si za prioritet da se u potpunosti upoznate sa izložbenim standardom – ukoliko je on za odabranu vrstu ptica propisan. Naučite kako na brzinu razlikovati standardno dobru pticu od izvrsne. Prepoznajte što sada posjedujete, koje karakteristike treba unaprijediti i postavite si za cilj pribavljanja ptica koje posjeduju željene kvalitete.

Ne postoje dva autora koji se slažu oko definicija sparivanja u srodstvu i linijskog uzgoja, koje u oba slučaja opisuju načine selektivnog uzgoja ptica u srodstvu sa svrhom da se "poprave" određene karakteristike na željeni način. Čak štoviše, dva od autora navedenih u referencama imaju djelomično različite ideje na koji način zastupati korištenje i primjenu programa linijskog uzgoja. Ostali autori su odlučno protiv svakog oblika linijskog uzoja i zastupaju ideju selekcije uzgojnih partnera na temelju dobrih i loših karakteristika koju svaka jedinka nosi. Ove karakteristike se ne odnose samo na boju već i na veličinu, oblik, izdržljivost, plodnost, otpornost na bolesti, inteligenciju i tako dalje.

Poželjne karakteristike su očito one vidljive i obično su dominantne u naslijeđivanju, ali neželjene recesivne karaskteristike mogu vrebati ispod površine i one mogu biti pojačane sparivanjem u srodstvu. Takve karakteristike mogu uključivati otežani rast ptica, podložnost određenim bolestima, probleme s perjem, nedostatak roditeljskog instikta, stvaranje deformitranih jaja, neplodnost, itd; dobre karakteristike mogu biti pojačane, ali isto tako mogu i loše.

Sparivanja u srodstvu općenito znači sparivanje blisko srodnih jedinki kao što su brat i sestra, majka i sin ili otac i kćerka. Linijski uzgoj se ponekad opisuje kao kontrolirani uzgoj sa više rodbinski udaljenim jedinkama kao što su nećak i teta, ujak i nećakinja, bratić i sestrična i sve više i više rodbinski udaljenim jedinkama jata. Istina je da dugogodišnje priznati specijalizirani uzgajivači imaju jata srodnih ptica – pažljivo građena tokom godina – koja daju pouzdanije rezultate i pokazuju veći stupanj kompatibilnosti od onih jata koja su izmješana od potpuno nesrodnih primjeraka i velike genetske raznolikosti.

Neki smatraju da sparivanje u srodstvu predstavlja neplanski uzgoj blisko srodnih ptica, dok linijski uzgoj prati pažljivo promišljeni plan koji uključuje sparivanje bliskih rođaka te uključuje nesrodni par ptica izuzetnih kvaliteta. Ipak, večina uzgajivača prilikom kupovine novog temeljnog jata uvijek nastoji kupiti potpuno nesrodne ptice, a to je općenito i preporuka većine iskusnih uzgajivača. To i ne mora biti tako loša ideja kada se radi o novootkrivenim mutacijama i kada je cilj postizanja veličina i izdržljivost nove mutacije, ali treba predpostaviti da su sve jedinke koje ispoljavaju novu mutaciju blisko srodne. Matično jato za uzgoj nove mutacije treba biti formirano od ptica iz vlastitog jata koje iskazuju veličinu i izdržljivost. U konačnici podijeljeno potomstvo iz svakog od ovih parenja završit će u međusobnom sparivanju, sa ciljem dobivanja što više primjeraka nove mutacije i bit će praktički nemoguće izbjeći parenje ptica koje NISU na neki način u srodstvu. Sve dok je srodstvo zajednički faktor precima uključenih ptica dobre veličine i izdržljivosti onda je to poželjno.

U nekim velikim, dobro planiranim matičnim jatima, može biti nekoliko blisko srodnih linija, i ova metoda uzgoja ilustrira drugačiju definiciju linijskog uzgoja. Ova metoda uključuje povratno sparivanje potomstva sa roditeljima u vrlo strogom režimu koji potpuno ignorira sve tabue oko sparivanja u srodstvu. Nositelj linije je tzv. ključna ptica, izvanredan i perfektan mužjak koji je raspoloživ, i on se sparuje sa jednako tako izvrsnom ženkom. Među potomstvom ovog para bira se ženka koja je boljih odlika nego majka i ključna ptica se pari s tom pticom, njegovom kćerkom. Ako je moguće, od njihovog potomstva bira se još bolja ženka i ključna se ptica pari sa unukom. I tako se ide dalje niz liniju, ključna se ptica pari sa svojom (boljom) praunukom, i tako dalje dok se ne dobije mužjak koji je bolji od oca, koji se dalje pari sa najboljom ženkom – obično na neki način srodnom – i proces se dalje ponavlja sa drugom linijom. Zbog fizičkog ograničenja što proizvodi jaja, ženka ima kraći uzgojni vijek nego mužjak, stoga je mužjak izabran za ključnu pticu. Moguće je, kod manjih ptica koje brže sazrijevaju, koristiti i ženku kao ključnu pticu.


Kada se ova metoda provodi po planu, ptice počinju izgledati kao klonovi, kao grašak na tacni. Kada nekoliko kontroliranih linija bliskih srodnika postoji u matičnom jatu sa blago srodnim primjercima, superiorne jedinke mogu se uzeti iz jedne od linija i pariti sa superiornom pticom iz druge linije, i tako daju prvu ključnu pticu, a njegov partner predstavlja osnovu za drugu liniju. Ovaj sistem daje svoje križance koji trebaju biti tek daljnji srodnici. Dugoročni uzgojni projekt vodi ka linijama ptica od kojih svaka jedinka nosi kod onih karakteristika koje njihov uzgajivač najviše cijeni.

Drugi uzgajivačai preferiraju rad sa linijama koje ne uključuju sparivanje oca sa kćerkom ili sina sa majkom itd., ali uključuju daljnje rođake: očev otac je majčin djed. Dakle postoji srodstvo, ali ne tako blisko, međutim, i dalje postoji određeno pojačavanje željenih očevih gena. Ovo može biti posebno korisno kod pokušaja odvajanja poželjnih karakteristika od neželjenih. Situacija postaje kritična kada odabrana ptica za oca/djeda NE ispoljava karakteristike koje pokušavate eliminirati. Ovu metodu uzgoja možda ćete morati ponavljati da bi postigli željeni efekt.


Veliki uzgajivači uvijek traže rijetke primjerke koji su prepotentni, koji posjeduju brojne superiorne karakteristike, i koji kako god se pare mladi uvijek naslijeđuju te karakteristike, jer su dominantni u nasljeđivanju. Manje vrste ptica lakše podnose ove metode uzgoja nego veće vrste; degeneracija koja se javlja kod sparivanja u srodstvu ispoljava se mnogo kasnije. Niti jedna od metoda linijskog uzgoja nije nužno bolja nego druge – one su u stvari vrlo slične – ali svima je zajedničko slijedeće: sve predpostavljaju da znate prepoznati razliku između dobrih i loših svojstava te da krećete sa najboljim pticama koje si možete priuštiti. One također predpostavljaju da ćete biti nemilosrdni u procjeni kvaliteta potomstva i nećete oklijevati eliminirati ptice koje treba eliminirati. S druge strane možda ćete biti prestrašeni onim što sparivanje u srodstvu i linijski uzgoj nose i jednostavno ćete se osloniti na parenje ptica sa svim greškama koje one nose. Jedna je činjenica sigurna, koju god metodu odabrali, naći ćete uzgajivače koji je podržavaju. I svaki će vam dati mnoštvo argumenata zašto je njegova metoda najbolja.

to su cinjenice, ali uvik je najvažnija ona stavka a to je početni materijal, jer od govana se nemože radit pita! dakle pitanje, kako izabrat roditelje s kojima zapocet linijsko parenje????
Koce, odakle je ovaj tekst?

Izvor članka:

http://www.birdhouse.resteddoginn.ca/inbreeding.php

Najvise sam zadovoljan zdravljem mojih izleženih grdelina,

iako me toga bilo itekako strah,

i ovi u drugoj godini su zdravi ,ko da su iz prirode.

Ovogodisnje mlade gustam gledam,vani su na zimi,

a izgledaju ko zelanduri,krune crvene,pucaju od zdravlja.

Jos ako budu znali pivat

Bitno da sam pogodija prehranu za parenje i uzgoj mladih.

Ali,

kad sve zbrojim ,moram priznat

da nisam zadovoljan kako uce,

ima nesto,ali nije to to

Imaju li barem malu maturu



Salu2

koce je napisao/la:

Ali,

kad sve zbrojim ,moram priznat

da nisam zadovoljan kako uce,

ima nesto,ali nije to to

poz mestre KOCE

nekako nemogu ti vjerovat ovo sto si napiso...da nisu ko sto treba pa vi nebiste ih do sada drzali nego bi se odavna njih resio i nebi ceko do sada ..OPASAN STE VISTE STARI VUK

Moj đeko,

ne znam šta da ti kažem nego

*male su radosti grdelinaške*,

ali ja cu se borit ka lav da nešto izguram

koce je napisao/la:

Moj đeko,

ne znam šta da ti kažem nego

*male su radosti grdelinaške*,

ali ja cu se borit ka lav da nešto izguram

domo je napisao/la:

koce je napisao/la:

Moj đeko,

ne znam šta da ti kažem nego

*male su radosti grdelinaške*,

ali ja cu se borit ka lav da nešto izguram

frzelin je napisao/la:

domo je napisao/la:

koce je napisao/la:

Moj đeko,

ne znam šta da ti kažem nego

*male su radosti grdelinaške*,

ali ja cu se borit ka lav da nešto izguram

je ste cudni,

pa je li toliki problem priznat da mi ne ide kako sam ocekiva

bravo cvoko.........

Nisu sve ćibe u livelu ---ništa od pisme



Salu2

Evo jedno moje iskustvo sa grdelinima izleženima kod mene.

Nisam bija zadovoljan kako idu,ni blizu, jer sam ih stalno uspoređiva sa divljacima.

Teško su išli za zijadama,mislija sam,nema ništa iako su od probranih roditelja.

Međutim,tek sad su poceli pokazivat pravo lice,pogotovo zadnje kovade.

Stalno su išli na batudu,ali zijade nigdi,pa malo po malo,sad se ipak cuje,ne loše.

Eto razlike,

divljaci jako rano pokažu zijadu,dok leženi u kuci kasnije.

Vjerovatno sam ponekog i škarta rano,ali na greškama se uci.

Strpljivo sa grdelinima izleženima u kuci.

moze bit koce da su ti takvi ispali da kasno pokazuju zijadu ali mogu ti rec iz moga iskustva mislim da nema nikakve razlike u tome kada ce pokazat zijadu, cak mislim da lezeni je i prije pokazu. to je moje iskustvo, najprije se cuje zarumljivo , zijada.

Znaci da se po ko zna koji put pokazalo da u grdelinaštvu pisme pravila nema

Pravila nema u smislu napredka neke jedinke, jer bolest (koju mi nekad i nevidimo) isto unazaduje sazrijevanje pjeva, onda ako tic razbije pokoje pero iz krila isto ode nazad u pismi, ima toga dosta šta utječe na to, ishrana pogotovo, dužina svjetla i toplina, itd.
Pravilo postoji da ukoliko radite sa nekvalitetnim pticama nikad nećete doc do vrhunske i isto tako i obrnuto, kolko para tolko muzike !

Tek sad mi leženi mladi od 08.mjeseca stavija prvu zijadu,nevjerovatno.

I sad piva normalne batude sa zijadom.

Uvik se može ucit,a bija sam uvjeren da mladi mora pokazat zijadu vrlo rano.

Nikad mi se to nije dešavalo kod divljih mladaca,međutim ocito su izleženi drugaciji,ili bar neki

Jedan jedini leženi mi je odmah pokaza zijadu

a ostali tek nakon dosta dugog perioda.

Totalno sam bija razocaran prije dva-tri miseca,sad ipak nisam,bice dobro.

Još jedna interesantna stvar,dva mlada su skoro tri miseca pivala batudu a umisto zijade

samo slovo V.

Sto posto sam bija uvjeren da od njih nema ništa,antitalenti za zijadu.

Danas ih slušam i slika totalno drugačija.Čudna je ticija,strpljenja,strpljenja,strpljenja.

Još malo pa pripreme za parenje jedva cekam a i širenje

E moj Koce ti podjeli prvu kovadu a eno kako si cuo stavljaju zijade. Dogodine mislim da ces malo duze cekati. heheh

Dobra večer.

Ajde nek je sa srečom meštre Koce,
ipak donekle nije sve uzalud ijako
nekad i nije lako biti strpljiv na duža
čekanja.Ja isto nisam dolazio do spoznaja
baš nikad da tek kasnije tič pridoda zijadu
učenu,mislim na mlade iz prirode ali kod tebe
su uzgojni a roditelji provjereni pa sve je moguče.

POZDRAV

Fala Gigo,

polako sam poceja predpripreme za parenje,parove sam odredija.

Idem sa dva najbolja grdelina,stari sa cerkom,mladi sa materom,grubo za cut ali ocekujem

jako dobre rezultate.Dva para ali odvojena u dvi prostorije.Jedva cekam.

Veliki pozdrav svim uzgajateljima grdelina isključivo zbog pjeva.