KNJIGA PROFESORA MARKOVIĆA

Zašto je u ožujku 1944. počinjen masovni pokolj podno Kamešnice
Ubio 1500 ljudi zbog hrvatskog podrijetla?!
Potkraj hladnog ožujka 1944. godine dogodio se jedan od najstrašnijih zločina u suvremenoj hrvatskoj povijesti. U vrlo kratkom razdoblju, od 25. do 29. ožujka, ubijeno je oko 1500 stanovnika Doca Donjeg i mještana sela podno planine Kamešnice na lijevoj obali rijeke Cetine, isključivo civilnog hrvatskog stanovništva.

Nezapamćen ratni zločin, nikad u potpunosti razjašnjen, izazivao je bolne uspomene, ali i prijepore o počiniteljima i razlozima ovog zločina. Tragedija se često koristila u političke svrhe, optuživalo se sve i svakoga. Komunističke su vlasti u Hrvatskoj optužile njemačke vojnike iz sastava 7. planinske SS divizije Prinz Eugen kao glavne počinitelje, a njima odmah pridodali i ustaše, navodeći u optužnicama imena ustaških i domobranskih časnika koji su direktno odgovorni za zločine.

Nakon osamostaljenja suvremene Republike Hrvatske, počesto se odbacivala umiješanost ustaša u zločine, sve više se govorilo o sudjelovanju četnika koji su uz njemačke vojnike stavljani u prvi plan kao počinitelji zločina. Kritici su podvrgnute i partizanske postrojbe koje nisu pomogle mještanima, ali pravovaljanog znanstvenog prikaza tih događanja ipak nije bilo.

Strah od iskrcavanja saveznika
Uz ovogodišnju obljetnicu stradanja stanovništva, svjetlo dana ugledala je knjiga Stjepana Markovića “Stradanja podno Kamešnice 25.-29. ožujka 1944.”. Uvodni dio knjige posvećen je razvoju institucija državne vlasti u Cetinskoj krajini, ali i razvoju antifašističkog partizanskog pokreta. Dolazak Nijemaca u Sinj u rujnu 1943. i njihovi prvi masovni zločini nad Hrvatima, opisani su i stavljeni u funkciju razumijevanja daljnjih događa ja.

Ipak, temeljni dio knjige usredotočen je na masovni zločin i njegovo pojašnjenje. U nekoliko velikih cjelina, autor temeljito raščlanjuje sve relevantne događaje. Prikazane su borbe Nijemaca i partizanske vojske, koje prate odgovarajuće karte, detaljno je opisan način počinjenja zločina, konačno je razjašnjen i motiv zločina, kao i sami počinitelji. Krivnja za nevjerojatan zločin smještena je na nekoliko različitih razina, sve vojske na terenu snose veći ili manji dio odgovornosti, nevine su jedino žrtve, djeca, žene i starci.

Činjenica koja ovu knjigu čini posebno zanimljivom jesu mnogobrojni dokumenti na kojima počiva. Dio dokumenata prvi put je podastrt javnosti, arhivska je to građa iz Muzeja Cetinske krajine i Državnog arhiva u Splitu. Autor koristi objavljene zbornike dokumenata, privatne zbirke, svjedočenja preživjelih žrtava zločina. Gotovo svaka tvrdnja “pokrivena” je iz nekoliko različitih izvora, svjedoci su i partizanski vojnici, ali i članovi obitelji stradalih ustaško-domobranskih vojnika i civila.

Zašto se zločin dogodio i tko ga je zapovjedio? – upitali smo Stjepana Markovića.

– Zločin ovakvog opsega nije lako razumjeti i za njega moraju postojati doista veliki razlozi. Ponajprije treba sagledati širi kontekst događaja Drugog svjetskog rata na našem prostoru. Početkom 1944. Nijemce plaši mogućnost iskrcavanja angloameričke vojske na hrvatskoj obali. Iz tih su razloga Nijemci nasilno iselili i protjerali stanovništvo s otoka i priobalja Dalmacije. Nijemcima opasnost predstavljaju partizani u zaleđu, dakle na prostoru Doca Donjeg i Cetinske krajine. Njih treba uništiti kako bi se nesmetano odvijalo prebacivanje njemačke vojske iz unutrašnjosti prema priobalju.

Akciju je zapovjedio njemački general Lothar Rendulic, zapovjednik 2. oklopne vojske sa sjedištem u Beogradu. Osim vojne akcije protiv partizana, isplanirano je i uništenje cjelokupnog civilnog stanovništva koje se nalazilo na prostoru Doca Donjeg i u selima podno planine Kamešnice.

Nijemci su to učinili iz dva razloga. Prvi, kako bi se uništila logistička baza partizanske vojske jer su se oni godinama nalazili na tom prostoru i opskrbljivali na teret lokalnog stanovništva. Drugi, ne manje važan razlog jest odmazda njemačke vojske zbog stradanja njemačkih vojnika u borbi s partizanima.

U stalnim sukobima s partizanima Nijemci su trpjeli gubitke, a osobito ih se teško dojmilo stradanje njemačkih vojnika početkom veljače 1944. u selu Otoku. Prema potvrđenim podacima, u napadu partizana Dinarskog odreda, njemačka opskrbna kolona je uništena i spaljena, a ubijeno je petnaestak vojnika. Tako veliki gubici tražili su adekvatan odgovor, koji se, nažalost, i dogodio.

General Rendulic, kao pobornik masovnih odmazda nad civilnim stanovništvom koje pruža potporu neprijateljima njemačke vojske, imao je i dodatni motiv. Njegov otac bio je Luka, Hrvat iz Like, zbog čega su ga zadirkivali i provocirali neki njemački generali, kao, na primjer, Alexander Lohr. Masakr nad Hrvatima mogao je generalu poslužiti za dokazivanje, a dokazao se na doista stravičan način.

Stjepan Marković
S kojim je snagama proveo taj zločinački plan?

– Rendulic je zapovijed za napad poslao sebi podređenim postrojbama, Petom planinskom zboru sa sjedištem u Širokom Brijegu, kojim je zapovijedao general Arthur Phleps, također pobornik masovnih odmazda nad civilima. On je detalje napada na partizanske postrojbe prepustio zapovjedniku 118. njemačke divizije, generalu Josephu Kubleru, poslavši mu tri bojne njemačke vojske kojima je zapovijedao.

Riječ je o tzv. Zbornoj pričuvi, jedna bojna iz sastava 369. legionarske Vražje divizije, bojna iz sastava 118. njemačke divizije i bojna iz sastava 7. njemačke planinske SS divizije Prinz Eugen. Međutim, simptomatično je da je Phleps u akciju poslao SS bojnu kojoj je za zapovjednika postavio čovjeka koji inače njome nije zapovijedao, Bernharda Dietschea. Prigodom dolaska te bojne na Han 27. ožujka 1944., neki pripadnici tamošnje domobranske Posade Han su među Nijemcima prepoznali Boška Asanovića, zapovjednika Kosovskog bataljuna Dinarske četničke divizije.

S njim je zasigurno bio i dio četnika iz njegove postrojbe, naravno u njemačkim odorama. Nijemci su vrlo prijetvorno organizirali cijelu vojnu operaciju. Domobranske i ustaško-oružničke postrojbe ostavili su ili u svome zaleđu ili su ih gurnuli na margine vojnih operacija. Tako su osigurali neometan prostor za masovne zločine nad civilima.

Partizani bili nemoćni
Kakva je uloga partizanskih postrojbi tijekom tih događaja?

– Partizanske postrojbe na tom prostoru brzo su se povukle pred nastupajućom njemačkom vojskom. Najviše se borio Dinarski odred koji je imao najveće ljudske gubitke. Mosorski odred je već 25. ožujka pretrpio velike gubitke u Docu Donjem i nije bio spreman prihvatiti borbu u Rudi. Najjača partizanska postrojba, Deseta dalmatinska brigada, povukla se, iako je iz izvješća njezinih zapovjednika bilo više nego jasno kako su znali da Nijemci i četnici vrše pokolj nad nedužnim civilima.

Kako su spašeni mještani Donjeg Otoka?

– Skupina domobranskih vojnika s Hana, vidjevši dim iznad spaljenih kuća, požurila je u Otok. Stigli su na vrijeme da zaustave ubijanje mještana Donjeg Otoka. U nekim mjestima su njemački vojnici iz sastava Vražje divizije donekle pomogli mještanima puštajući ih u bijeg ili ih prikrivajući u kućama. To je ujedno i odgovor na često puta postavljano pitanje zašto su neki Nijemci pomogli lokalnom stanovništvu. Bila je riječ o Hrvatima u odorama njemačke vojske. Ona sela koja su došla na udar njemačke SS divizije i četnika potpuno su uništena, a stanovništvo masakrirano.

Evo jedan mali osvrt na clanak koji je izašao 21.04.2012. u Slobodnoj Dalmaciji,gdje naš

profesor kaže par rici o svojoj knjizi.

Neka ostane zabilježeno,

zaslužija je covik.

Hvala Koce. Doista si me iznanadio. evo samo par napomena vezano uz knjigu kada se već našla na tekstu foruma. Na knjizi sam radio oko pet godina, ukupan broj stranica je 348. Tvrdi uvez, vrlo fini papir, u nekoliko tjedana knjiga je prodana u više od 300 primjeraka iako je prilično skupa, 250 kuna.
Knjiga je znanstveni rad, što znači da se određeni problem postavlja i daje se njegovo rješenje.
Ispilali su me recenzenti, napravljene su tri recenzije knjige ukupno, razgovarao sam sa desecima svjedoka, koristio Arhiv u Splitu, Muzejske dokumente itd.
Osobno sam jako zadovoljan ali i stvarno ponosan. Knjiga je komercijalni proizvod, čisti biznis, izdala ju je Alfa, privatna firma. Rizik je bio vrlo velik, jer u ova teška vrimena nije lako uložiti pedesetak tisuća kuna u tiskanje knjige. Knjiga meni neće donijeti gotovo nikakvu materijalnu korist, ali ostaje onaj užitak da si nešto vrijedno ostavio iza sebe.
U tijeku su promocije knjige po školama i manjim mjestima.
Bio bi spreman knjigu prezentirati i tičarima. Sinjski su gotovo svi bili na promociji u Sinju, mislim na splićane.
Hvala svima, hvala Koce još jednom.