Ptice papagaji

PAPIGAMA njihov vrlo tvrdi kljun služi kao višenamjensko pomagalo - za uzimanje hrane, penjanje, igranje, obranu i istraživanje.

Kljun cijelo vrijeme raste pa ga papiga treba brusiti o sipinu kost, mineralni kamen ili grančice. Najbolje je papigu naučiti na sipinu kost i to tako da, ako isprva odbije oštriti kljun na cijelu kost, istu razlomite na manje dijelove te stavite u hranu.

Točan uzrok prebrzog rasta kljuna, kada sipina kost, kao i ostali nabrojani predmeti, nisu dovoljni, zasad nije poznat, ali se povezuje s prehranom tako da, ako vašoj papigici prebrzo raste kljun, pokušajte s promjenom hrane. Prebrzo raste obično samo gornja čeljust, a do istovremenog prebrzog rasta obje čeljusti dolazi rijetko.

Ako ništa od navedenog ne pomogne, odvedite papigu veterinaru koji će joj skratiti kljun. U nekim će slučajevima biti potrebno i redovito skraćivanje kljuna. Nemojte to izvoditi sami jer biste je mogli ozlijediti, a veterinaru je to rutinski postupak.

PAPAGAJI su jedna od rijetkih životinjskih vrsta, uz dupine, kitove, kolibre i neke primate, koje se ne rađaju s unaprijed programiranim glasanjem, već svoj "jezik" uče imitiranjem komunikacije iz okoline.

U prirodi su okruženi drugim papagajima pa se ondje svi papagaji glasaju na njima zajedničkom "jeziku", iako je primijećeno da ponekad imitiraju i druge vrste.

Međutim, kao ljubimci su pretežno u ljudskom društvu pa preuzimaju naš govor, tj. ljude doživljavaju kao svoje jato i, kako imaju potrebu za komunikacijom s nama, jednostavno nauče govoriti našim jezikom.

NABAVILI ste papigu, bilo koje veličine ili vrste, a ona odbija jesti nakon što ste je doveli doma.

Normalno je da papigica dan-dva nakon preseljenja odbija hranu jer je u svojevrsnom šoku od promjene okoline. Na mnoge papigice takva promjena snažno utječe pa postaju vrlo oprezne na neko vrijeme (dan - dva, rijetko duže), odbijaju hranu ili jedu vrlo malo.

Pazite da svježa hrana uvijek bude u hranilici, a papigica će je već kušati kada se malo opusti, najčešće kada nema nikoga u prostoriji pa provjeravajte povremeno ima li ljuskica u hranilici, što znači da je vaš pernati ljubimac barem nešto probao.

Što se tiče vode, papigice piju vrlo malo, a kod manjih je to samo nekoliko kapi više puta dnevno pa je moguće da je vaša papigica ipak pila, ali se to u pojilici ni ne vidi. Vodu svejedno treba mijenjati svakodnevno, a pojilicu prati.

  

Crveno krilni papagaji...

Za 2014 godinu službena boja prstena je zelena 

Nažalost, ova simpatična i neobična stvorenja su kritično ugrožena vrsta, a krivci su ljudi (kao i obično) koji su u njihova prirodna staništa donijeli pacove, a zatim i mačke. Njihovo prirodno stanište se danas svodi na svega nekoliko zaštićenih otoka Novog Zelanda gdje ih volonteri redovno obilaze i koja su u potpunosti očišćena od uljeza koji su u posljednjih 100 godina smanjili njihovu populaciju na svega 30 jedinki.

Danas, njihova populacija u divljini broji manje od 150 jedinki (124, prema podatku iz 2012. godine) – toliko malo da gotovo svi imaju i svoje ime. Ipak, napori da se ove simpatične i jednistvene ptice spase od izumiranja urodile su plodom, jer se u posljednjih 10 godina njihov broj utrostručio, a nadamo se da će se pozitivan trend nastaviti i u budućnosti.

Konačno si naša temu u kojoj si očito jak! Bravo

A neki ne mogu nikako pronači temu da bi mogli pametno pisat.

Molim da svoje zločeste namjere ne rabite kroz ovu temu kao kod teme GRDELIN(CARDUELIS CARDUELIS)

Ja te podržavam,

samo naprid sa papagalima  

U zadnje vrijeme postaju sve popularniji ljubimci i čak i u našim krajevima može se naći sve više uzgajivača ove vrste papiga. Postoje dvije podvrste, timneh i kongo žako, pri čemu je kongo nešto veći i kompletno crnog kljuna, dok je timneh nešto sitniji i sa svijetlim dijelom gornjeg kljuna. Kao ljubimci su slični, iako kažu da timneh žakoi nešto prije progovore i nešto su manje osjetljivi na novosti i strane osobe u svojoj okolini od kongo žakoa. Svakako ta vrsta papiga po stručnjacima spada u najinteligentnije, ovisno koga pitate reči će vam da dostiže inteligenciju djeteta od 5 pa sve do 9g.

Kao sa svim velikim, dugoživućim papigama, žako zahtijeva predanost i spremnost za davanje puno vremena, prostora i "resursa" odn. igračaka - obzirom na visoku inteligenciju treba ih zabaviti. Pomalo su osjetljive prirode pa mnogi preporučaju da ih drže samo iskusniji vlasnici, no i oni koji prije nisu imali papige mogu biti odlični vlasnici žakoa ukoliko su spremni informirati se i posvetiti se svojem pernatom ljubimcu.

Većina žakoa vrlo je dobra u oponašanju ljudskog govora i drugih zvukova (mikrovalna pećnica, telefoni, zvono i drugi). Međutim uvijek postoje i iznimke, pa tako postoje i žakoi koji nisu progovorili. Istraživanja su pokazala da mogu povezati izraze sa njihovim značenjem, te ih koristiti u odgovarajućoj situaciji, što i mnogi dugogodišnji vlasnici potvrđuju. Kod igre i treninga sa žakoima potrebna je strpljivost, ponavljanje i zabava, i uz te pretpostavke ne bi trebalo biti problematično naučiti ga i pokojem triku. Kako su često skloni strahovima od raznih stvari, preporuča se da im još kao bebama svaki dan prezentirate nešto novo - igračkicu, pomalo promijenjen raspored u sobi. A ukoliko imate starijeg žakoa koji je već razvio fobije ili plašljivost pokušajte s kliker treningom.

Ukoliko ih se zanemaruje skloni su depresiji i neurotičnom ponašanju (poput kričanja, čupanja perja, samoozljeđivanja), stoga im treba posvećivati dovoljno pažnje i vremena, te ih na vrijeme, još kao malene, naučiti kako da se igraju i ponekad i sami zabave na neko vrijeme. Igračke od drveta i mnogih drugih materijala trebale bi biti sastavni dio velikog kaveza, te ih treba redovito mijenjati kako bi se zadržao interes za bavljenje njima. Preporuča se koristiti i igračke za "foraging" odn. traženje hrane i samonagrađivanje, posebno u vrijeme kada su ptice same. Redovito kupanje je također bitno, kao i raznolika prehrana bogata osim sjemenkama i većim količinama povrća, voća, a ako uspijete nabaviti i pelete tim bolje.

Ovo nisu papige za "neko vrijeme" ili za "pokazivanje statusa", ukoliko ne dobiju zaluženu pažnju patiti će, a najčešće to i pokazati nekim nepoželjnim ili po sebe opasnim ponašanjem. Stoga dobro razmislite možete li i želite li nekoliko desetljeća redovito posvećivati svoje vrijeme ptici koja je poput djeteta i zahtijeva i bavljenje njom kao s djetetom.

Mali aleksandar je srednje velika ptica, koju u prirodi možemo naći u zelenoj boji, dok su se u zatočeništvu razvile mnogobrojne mutacije; od žute, bijele, plave, pa preko dvobojnih nijansi do čak ljubičaste boje.  Veličina im je otprilike 40tak centimetara, od čega gotovo polovina odlazi na njihov izrazito dug rep, koji je jedan od najprepoznatljivijih karakteristika ove vrste. Aleksandri su dimorfni, tj. kada su spolno zreli, mužjaci dobiju crnu ogrlicu oko vrata, dok ženke to nemaju, te je na taj način lagano raspoznavati spol ptice. Nastajanje ogrlice kod mužjaka obično nastupa sa dvije do tri godine starosti, kada aleksandri ulaze u pubertet i postaju spolno zreli. U prirodi su prvenstveno nastanjivali prostore staroga svijeta, no danas ih se može naći u kolonijama na prostorima koji su stotinama kilometara daleko od prvobitnoga doma, kao što su Florida, Kalifornija, Engleska i dijelovi Australije.

Evo pitanja frigo,

koja je vrsta papagala najbolja za oponašanje ljudskog govora    

koce je napisao/la:

Evo pitanja frigo,

koja je vrsta papagala najbolja za oponašanje ljudskog govora    

Koce pa to svak zna da je sivi žako najbolji govornik kod svih papiga ali evo tebi jedno pitanje.

Koja papiga uopće ne može naučit govorit?  

frzelin je napisao/la:

koce je napisao/la:

Evo pitanja frigo,

koja je vrsta papagala najbolja za oponašanje ljudskog govora    

Koce pa to svak zna da je sivi žako najbolji govornik kod svih papiga ali evo tebi jedno pitanje.

Koja papiga uopće ne može naučit govorit?  

rozela

Rozokolis koce je najnezainteresirana papiga na svitu ne može se držat ni sa jednom drugom vrstom u letilicama jer ta druga vrsta lako ostane bez nogu.